Govor

Gospodine predsjedavajući, dame i gospodo, poštovani predstavnici medija. Moje pitanje je upućeno prema Vijeću ministara i gospodinu Tegeltiji, ali i prema Predsjedništvu BiH i odnosi se na nepotpisivanje, još uvijek, ugovora između države i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Smatram da bez ravnopravnosti i jednakosti u ovoj zemlji nema sigurne budućnosti ni za koga u BiH, principijelno godinama ovdje i u Domu naroda govorim o tome da se moraju poštovati prava svih ljudi u ovoj zemlji, da se moraju poštovati prava i između ostalog i vjerskih zajednica u BiH. Katolička crkva i Sveta stolica potpisala je Ugovor sa državom BiH 2006. godine. Srpska pravoslavna crkva je potpisala Osnovni ugovor sa državom 2007. godine. Islamska zajednica u BiH je 2009. godine dostavila prijedlog da i ona potpiše taj ugovor i evo prošlo je gotovo 13 godina to se ne realizira. Dakle, u tri mandata 2010– 2014., 2014–2018. i evo sada 2018–2022. plus onaj četvrti mandat, da kažem, u 2009. i dijelu 2010. godine ne može, dakle, da se realizira pravna jednakost vjerskih zajednica. U socijalizmu vjerske zajednice nisu imale obim prava kao što to danas imaju, ali jedna stvar je čak i u to vrijeme bila neupitna, imal se u pravnu jednakost po osnovu zakonske regulative i zakona iz 1953. i 1976. godine. Danas nemamo tu vrstu pravne jednakosti, zato ja danas i ne samo danas, podsjećam, godinama o tome govorim i u ovom Domu i u Predstavničkom domu, da se mora osigurati ta vrsta pravne jednakost, a ne diskriminacija. Ovo što danas imamo to je, dame i gospodo, diskriminacija. Ja postavljam pitanje – Kako je bilo moguće u političkom životu BiH da, recimo, kolega Dragan Čović zbog jednog člana Predsjedništva, koji nije ništa manje Hrvat od ljudi iz HDZ-a, bude problem, je li, kao glavni problem u BiH, pa izdignuti i na nivo čak Evropske unije