Govor

Uvaženi predsjedavajući, zamjenice predsjedavajućeg, kolegice i kolege sve vas pozdravljam. U pravu je kolega Lovrinović kad kaže da ovo možda nije tema, ali mislim da treba o ovome govoriti. Mi problem nismo napravili i nismo dužni, niti imamo alat ni da ga rješavamo, dakle, problem nije nastao u Parlamentarnoj skupštini i ono što mi kao zastupnici, kao ljudi koji primaju platu za ovaj posao, možemo uraditi jeste da izvršavamo svoje radne obaveze, a ovaj pristup da neko napravi problem, a onda onaj ko nije napravio treba da ga rješava mislim da je pogrešan. Ja nemam ništa protiv da razgovaramo o svemu sa kolegama koje danas nisu na svom radnom mjestu, ali nek se vrate u salu pa ćemo ovdje razgovarati, ako treba dva dana ćemo ostati, a da ja nekoga ganjam po kafanama i kancelarijama da bi sa njim razgovarao o tome ne pada mi na pamet i mislim da smo ovdje malo obrnuli teze, sad smo mi krivi koji dolazimo na posao i mi trebamo kao tražiti neko rješenje, a oni koji mimo svake procedure, zakona, bilo čega bojkotuju svoje radne obaveze oni su žrtve i mi sad trebamo skakati oko njih. Znate kako ovo izgleda, vozač prolazi stalno kroz crveno svjetlo, ali mi nećemo vozača naučiti na pravila nego ćemo se popeti gore pa nabacit vreću preko semafora da to izgleda malo pristojnije kad on prođe da se ne vidi da je crveno. Nemojte da obrćemo teze. Na koncu, pokazali smo dobru volju, ovo što kolega Lovrinović govori, zato i na taj način što smo danas na sjednicu po hitnom postupku mogli staviti bilo kakav materijal sa bilo kakvim sadržajem, čak i ono što bi se u javnosti, a i među kolegama koji nisu tu, moglo označiti kao upiranje prsta u oko, nismo to uradili. Da li to iko cijeni, da li to iko prepoznaje? Ostavili smo dnevni red kakav jeste, nismo predlagali nove tačke, postoji poslovnička mogućnosti da se to uradi, pa da o tome raspravljamo, pa da pošaljemo poruke. Dakle, dobra volja postoji, ali ne postoji servilnost da neko ko krši sve moguće procedure i zakone da budem saučesnik u tome i da ga ganjam po kafanama haj da pričamo. Nemojte da teze obrćemo, ja ću doći na posao kad god sjednica bude zakazana, a još jednom ponavljam problem nije napravljen u Parlamentarnoj skupštini, nije ovdje u sali nastao da se mi osjećamo .../zastupnik se upozorava na vrijeme/... da ga riješimo, niti smo ga mi napravili koji smo ovdje u sali.