Hvala predsjedavajući. Ja pozdravljam sve prisutne i ja baš neću nastaviti u nekom ohrabrujućem tonu, jer sam u startu nezadovoljna sastavom Vijeća ministara iz dva razloga. Prvi razlog je nepoštivanje Zakona o ravnopravnosti spolova. Dakle, mi vidimo da i u ovom Domu žene nisu zastupljene u procentu koji je Zakonom propisan, ali evo to su odlučili glasači, pa se to može pravdati time, jer na, od 42 zastupnika svega nas je 9 zastupnica, a takođe ista se stvar ponavlja i kad je u pitanju Vijeće ministara. Znači, ja ću podsjetiti na član 20. Zakona o ravnopravnosti spolova, koji kaže – da državna tijela na svim nivoima organizacije vlasti i tijela lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, političke stranke itd. da će osigurat i promovirat ravnoprano zastupljenost spolova u upravljanju procesa odlučivanja i predstavljanja, ova obaveza postoji i za sve ovlaštene predlagače prilikom izbora predstavnika i delegacija u međunarodnim organima i tijelima. Ja moram reći da čak i mi u Komisiji za ravnopravnost spolova, dakle, smo manje zastupljen spol, dakle žene nema nas, dakle, u manjini smo čak i u ovoj Parlamentarnoj komisiji za ravnopravnost spolova – a ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen najmanje u procentu 40% u tijelima iz stava (1) ovog člana. Dakle, diskriminacijom po osnovu spola smatra se situacija kada ne postoji ravnopravna zastupljenost iz stava (1) ovog člana. Kada je u pitanju sastav Vijeća ministara, dakle od 9 ministara imamo dvije žene, a kada su u pitanju zamjenici samo jedna, to je znači 22 i 11%. Tako da ja doista ne znam šta da očekujemo kad je u startu, znači, prekršen ovaj Zakon i nismo se, dakle, ni približili tom procentu od 40%. Još jedan razlog mog nezadovoljstva sastavom Vijeća ministara su i određene afere koje su vezane za pojedine članove. Poznato je u javnosti, ali evo organi koji su nadležni da ispituju, dakle, je li sve u redu ili nije, kažu da jeste na nama je da im vjerujemo. Ja bez obzira na sve želim im da, želim im sretan rad, da tako kažem. Složena su pitanja u Bosni i Hercegovini i njihov rad će, dakle, biti jedino ono po čemu ćemo ih dalje cijeniti.