Zahvaljujem predsjedavajući. Evo nakon ove vrlo konstruktivne i korektne diskusije člana opozicije, gospodina Borenovića i ja ću nastaviti u sličnom tonu, u tonu ohrabrenja ovog novog saziva ministara, da se suoči sa vrlo teškom i ekonomskom i političkom situacijom u državi Bosni i Hercegovini. Godina dana je od konstituiranja Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, izgubljena je godina dana, rješavala su se vrlo teška pitanja i dobro je da je postignut konsenzus, da je postignut dogovor i da smo deblokirali rad Predstavničkog doma. Ja sam i prošli, na prošloj sjednici ovog uvaženog Doma naglasio to da je bespotrebno i sada vidimo da je bespotrebno blokirati rad bilo kojeg parlamenta u Bosni i Hercegovini, jer na kraju nemamo ništa od toga, a građani imaju nepovjerenje kako prema sistemu, tako prema svima onima koji su sudionici tog političkog sistema, prema svim zastupnicima, prema svim politikama i mi smo sve te politike obezvrijedili tim opstrukcijama, blokadam i nepokazivanju spremnosti da se postižu kompromisi i dogovori oko ključnih pitanja. Je ne kažem da je taj ambijent politički nešto povoljniji, ključna pitanja, suštinska pitanja u ovoj državi i dalje su otvorena, ali evo želimo kao opozicija dati svoj doprinos i želimo iskazati namjeru da podržimo sve pozitivne političke tokove koji će prije svega vratiti povjerenje u institucije države Bosne i Hercegovine, a zatim napraviti i ekonomski progres. Ono što je predsjedavajući Vijeća ministara prilikom obrazlaganja svog ekspozea nagovjestio, ja to očekujem i da se rade od novog saziva Vijeća ministara, a to je fokus na ekonomski rast i razvoj, na ubrzan rast i razvoj u energetski sistem. Bilo je dosta govora o tome da je za očekivati da investicije u sektor energetike mogu povećati prije svega zaposlenost u Bosni i Hercegovini, ali otvoriti i nove investicije, odnosno pružiti šansu svim privrednim sektorima, koji su vezani za te investicije, da prije svega održe svoje poslovanje, a zatim da imaju i blagi napredak. Ono što bih ja podijelio sa kolegicama i kolegama, s obzirom da sam bio član Komisije za pripremu izbora Vijeća ministara, sa današnje sjednice, je da postoji taj jedan optimizam, ta jedna želja u kandidatima za ministre da rade. Iskazali su to, bio je vrlo koristan i ja bih rekao korektan dijalog, ali naravno ostaje u zraku ta politička stigma oko toga koliko je u biti taj konsenzus postignut i da li je ono što je dogovoreno realno da se desi. Znači, najvažnije pitanje je – ide li sutra Program reformi za Brisel? To je ono što građani Bosne i Hercegovine žele da čuju, a to je i ono što i ja želim da znam. Nakon ove sjednice, ja se nadam, da sutra Program reformi ide za Brisel, to je dogovor i to svi skupa očekujemo. U pravu je kolega Borenović kada kaže da se osjeti ta nesigurnost da se otvoreno o tome progovori, ali nakon što je objavljen ovaj Program reformi ja ne vidim uopće razloga da se više nešto oko toga posebno diskutira, da se postavljaju neka posebna pitanja, je li to ANP, nije to ANP, pa kada to pročitamo i jedan i drugi dokument, znači dokument koji je ranije izrađen kao Godišnji nacionalni program i ovaj Program reformi onda vidimo da su to suštinski dva identična dokumenta, da je to kompromis koji je postignut za dobrobit građana Bosne i Hercegovine. Svi skupa trebamo to pozdraviti, podržati i to daje, daje jednu nadu da su dogovori u Bosni i Hercegovini mogući i da put Bosne i Hercegovine kao ka euroatlanskim integracijama nije upitan. Stoga ću i ja kao i kolega Borenović, kako je naglasio, dati podršku svim tim pozitivnim reformskim postupcima i pravcima. Naravno, teško je očekivati da će se to sve provesti u ovom mandatu, ja nemam tu iluziju, nisam naivan, ali možemo bar nešto. Ovo Vijeće ministara suočava se s velikim globalnim izazovom migrantske krize u Bosni i Hercegovini, ja sam o tome govorio, odnosno diskutirao ili, pod navodnicima, postavljao pitanje – kako riješiti tu migrantsku situaciju u Bosni i Hercegovini, kako unaprijediti taj sistem koordinacija? Naravno, nema još uvijek odgovora, to je jedan složen, trom sistem. Ja moram reći da nažalost, nažalost Bosna i Hercegovina dvije godine samo priča o tome kako nešto treba riješiti, ali nema konkretnog dogovora. Svi izražavamo empatije prema migrantima, ali kada migranti treba da dođu u blizinu nečijeg doma onda svi imamo zadršku, to nije način kako se rješavaju migracije u Bosni i Hercegovini, a to ni sistem koji je predviđen za kontrolu i upravljanje migracijama u Bosni i Hercegovini nije na takav način predvidio. Stoga, ja pozivam ovo Vijeće ministara da se hrabro uhvati u koštac s ovim globalnim izazovom, ovo nije problem, i to smo konstatirali danas na sjednici Komisije za pripremu izbora Vijeća ministara, ovo nije problem jednog ministarstva, nije problem jednog ministra, ovo je problem Vijeća ministara kao izvršnog organa Bosne i Hercegovine koji treba da shvati svoju ulogu. I ta koordinacija koja je predviđena, ona nije na dobrovoljnoj osnovi, ali naravno s obzirom na težinu problema svi se povlače kada treba donijeti pravu odluku i spriječiti ovo što se dešava u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, opća nesigurnost i vrlo rizična epidemiološka situacija. Ja sam postavio pitanje, najavljuje se novi val izbjeglica iz Sirije preko Turske prema Europskoj uniji, Turska ne zna da li će se moći nositi s tim problemom – a šta mi možemo očekivati? Pa mi ćemo biti pregaženi sa ovakvim načinom upravljanja migracijama, pa mi ne smijemo ni zamisliti šta to znači, stoga situacija je vrlo ozbiljna. Ja, naravno, moram to istaknuti jer dolazim iz Unsko-sanskog kantona, to je nama najveći problem, ali isto tako moram reći i zamjeriti ranijem sazivu Vijeća ministara što se nisu dovoljno posvetili rješavanju tog problema. Da je bilo političke volje težina migrantske krize u Unsko-sanskom kantonu ne bi bila takva kakva je sada, ona je mogla biti prenešena i podjeljena sa ostatkom Bosne i Hercegovine. Ali kao što rekoh, migrante nitko ne želi u blizini svoga doma, a mi smo kažnjeni jer moramo imati toliku empatiju da ih sve primimo, da budemo humanitarni, da budemo osjetljivi, susretljivi i tražimo pomoć od drugih i kada predložimo konkretne zaključke u skladu sa strategijom i akcijskim planom, onda se to ne usvoji u ovom uvaženom Domu i kako da budem optimista. Kako da budem optimista da će i ovo Vijće ministara kao kolektivni organ imati, prije svega, političku volju, a i odgovornost da rješava ovo pitanje, ne samo da rješava nego da prati i druge globalne izazove koji su nagovješteni. Stoga dosta je tih otvorenih političkih pitanja koja očekuju rješavanja u ovom mandatu, a ako ništa onda bar sučeljavanje sa tim otvorenim političkim pitanjima, imamo presude Europskog suda za ljudska prava, to je u zraku, mi moramo to konstatirati i zbog toga se osjeti i ova, možda, nelagoda kod kandidata u Vijeću ministara. Ne mogu oni iskreno progovoriti o svim tim problemima, osjeti se ta politička stega i dobro je kolega Borenović rekao, trebaju oni preuzeti odgovornost i rješavati sva ova pitanja za dobrobit svih građana u Bosni i Hercegovini. Žalim vam svaku sreću.