Zahvaljujem uvaženi predsjedavajući. Kao što ste i najavili, ja sam podnio jedan amandman na Prijedlog budžeta institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH za 2020. godinu. Prilikom rasprave o principima Budžeta za 2020. godinu najavio sam da ću podnijeti amandman koji je u vezi s migrantskom krizom, jer me razočarala činjenica da Vijeće ministara, nadležna ministarstva nisu niti jednu konvertibilnu marku planirali za ove namjene za migrantsku krizu. Rekao sam i ponovno ponavljam, da je pohvalno što su imali razumijevanja za zdravstveno-epidemiološku situaciju, pandemiju i epidemiju koja je prouzrokovana COVID-19, što su predvidjeli saniranje ekonomskih šteta zbog pandemije korona virusa. Iznosu od 42 miliona nije nešto, ali je dobra poruka za poslodavce u BiH. Poruka je ta da se ipak prati ta situacija i da će se, da ima spremnosti da se skromnim sredstvima pomogne privreda u BiH i saniraju ekonomske štete u nekom manjem dijelu. Ali isto tako ja sam tad naglasio, a i ponovno naglašavam da u BiH postoji i migrantska kriza i da migracije i migrantske rute koje prolaze kroz BiH i te kako narušavaju privredni i ekonomski razvoj u BiH, a posebno u Unsko-sanskom kantonu, u Kantonu iz kojeg i ja dolazim i predstavljam građane Unsko-sanskog kantona. Ja sam, doduše, očekivao da će biti razumijevanja za ovu migrantsku situaciju i razumijevanja za ono o čemu sam ranije diskutirao, na što sam ukazivao sve do ove sjednice Komisije za financije i budžet i tad me je iznenadio stav stranaka, prije svega, one koje imaju većinu i stranaka čije je Vijeće ministara, SDA, HDZ, SNSD, da su oni protiv svih amandmana, bez obzira što su ti amandmani neki i opravdani itd. Ali nisu svi amandmani isti, ja sam tražio potrebna hitna interventna sredstva u skromnom iznosu od 450 hiljada konvertibilnih maraka za migrantsku krizu. Budžet je 1,8 milijardi i iz tog Budžeta ne može ni 450 hiljada, to je stav Komisije za financije i budžet. Ako bude i ovaj Dom odlučio, kao i Komisija za financije i budžet, onda BiH ne želi niti jednu marku, odnosno iz Budžeta BiH vlasti u ovoj državi ne daju niti jednu marku za migrantsku krizu. Ne želim politizirati i odvoditi ovu raspravu u politički teren, ali me začuđuje takav stav i ja se suzdržavam da ostanem u nekom primjerenom tonu, ali zar ovaj amandman, koji predviđa smanjenje tekuće rezerve za 450 hiljada konvertibilnih maraka i tih 450 hiljada bi bili usmjereno za saniranje posljedica migrantske krize na način da se u dijelu budžeta direktni transfer sa Jedinstvenog rauča trezora dodaje nova stavka pod rednim brojem 22. koja glasi – transfer drugim nivoima vlasti, Ministarstvu pravosuđa i uprave Unsko-sanskog kantona za subvencioniranje troškova smještaja i ishrane zatvorenika u kazneno-popravnim zavodima i drugih troškova koji nastaju zbog procesuiranja krivičnih djela počinjenih od strane migranata ili su migranti oštećena strana. I za ove namjene tražimo 450 hiljada konvertibilnih maraka. Ali ne tražimo napamet, dugo je trajala korespondencija Ministarstva pravosuđa i uprave Unsko-sanskog kantona sa nadležnim ministarstvima. Upućeni su akti pravovremeno u prošloj godini Ministarstvu sigurnosti, Ministarstvu pravde, Vijeću ministara, argumentirano, pobrojano zašto se traže ti troškovi, zbog toga što su migracije i azil u nadležnosti države BiH. Pa čiji su problem migranti? Jesu li samo Unsko-sanskog kantona, zato što oni tamo dolaze silom prilika, zbog toga što je to ruta i svi ih usmjeravaju da dođu tu, kažu tu migranti žele, jer žele da pređu u Evropsku uniju. Hrvatska zatvorila granice, EU zatvorila granice, migranti teško sada prolaze, danas, sada u ovom trenutku hiljade migranata je na cestovnim pravcima u Unsko-sanskom kantonu, koji šetaju naprijed, nazad, od granice, pa nazad u Privremeni prihvatni centar da se okrijepe, odmore i ponovno istom rutom nazad, pokušavaju danima, mjesecima tako. Godinama o tome pričamo, nadležne institucije ne djeluju i sada, ovo je najgora poruka, najgora poruka, nijedna marka ne može, ne može. Pa gospodo draga, ovdje je u pitanju održavanje pravnog poretka u Unsko-sanskom kantonu, jer ne može Unsko-sanski kanton to sve isfinancirati, ne može, potrebno je plaćati vještake, sudske tumače, u svim tim procesima. To su skupi procesi zbog migranata. Migranti su agresivni, čine i prekršajna djela i krivična djela, to se mora procesuirati, moraju se odrediti privremene mjere pritvora, migranti onda borave u kazneno-popravnim zavodima u Unsko-sanskom kantonu i to se sve fakturiše Ministarstvu pravosuđa i uprave, koje nema predviđena ta, nema predviđena sredstva za migracije. Pa nisu migracije naš problem, a država mora imati sluha, o tome pričam. Ovo je simbolika, ovo je trebala biti poruka, a trebalo je bar jednu marku, trebalo je reći, evo jedna marka za migracije, znamo za taj problem, ide jedna marka u ovoj godini, u sljedećoj godini ćemo vidjeti šta, al' ne može ništa. Kao sve razumijemo, ne može ništa. Ja razumijem kolegice i kolege i koji dolaze iz različitih područja BiH, ali svog kolegu Šemsudina Dedića ne mogu razumjeti da on na sjednici Komisije za financije i budžet glasa protiv ovog amandmana. Protiv Kantona iz kojeg on dolazi, nema tu opravdanja. Meni je žao, ali moram ovo ovako, ja sam imao razumijevanja, očekivao sam da će biti najmanje, najmanje, da će biti razumijevanja, da će biti neke argumentirane rasprave o tome, da će se to sagledati, ne predlažem ništa što značajno narušava budžet 1,8 milijarda je Budžet i ne može 450 hiljada za migracije, ne može, ne može za pravni poredak, ne može sa sigurnost. Ako nema pravnog poretka, nema sigurnosti. Pa je li vi možete da zamislite rizičnu situaciju u Unsko-sanskom kantonu, gdje su, gdje je svakodnevno hiljade migranata na javnim površinama, na ulicama, na cestama i naravno dolazi do konflikta i naravno da dolazi do prekršajnih i krivičnih djela, sve se to mora procesuirati i sve se to sada financira iz budžeta Unsko-sanskog kantona. Nastali su troškovi, ne možemo dalje, ne znamo kome ćemo se obratiti, ali ja sam očekivao da će ovaj Dom to razumjeti, da će ovaj Dom dati tu poruku, ali nema od toga ništa, ja predstavljam te građane i zbog toga ovo ovako emotivno nastupam, jer tražim da se bar nešto učini, da se razumije ta situacija, da kontroliramo migrantsku krizu. Migrantska kriza nije problem jednog područja, općina i gradova u jednom dijelu BiH, nego cijela država treba da konstantno radi, kao što smo prepoznali potrebu saniranja ekonomskih šteta zbog COVID-19, tako moramo prepoznati da interventno se djeluje, pa ne tražimo za infrastrukturu, ne tražimo za neke projekte, već ono što je obaveza da se sačuva pravni poredak, pravna sigurnost, pravna država i sigurnost svih građana na kraju krajeva u ovoj državi. Mi šaljemo vrlo ružnu poruku svim ostalim područjima u BiH, to je poruka da ako primite migrante nećete dobiti nijednu marku i šta se dešava, pa samo se migranti usmjeravaju u Unsko-sanski kanton i šta se očekuje da se ta regija uguši, da mi ne možemo više držati to pod kontrolom. To je loša poruka, ja ne razumijem te politike koje to ne žele da vide. Pa sve razumijem i politika i dogovor oko budžeta itd. ali iz tekuće rezerve 450 hiljada ne može, to je poruka i to građani moraju da čuju. Ja da sam bilo kakva vlast ja bi to podržao, bilo koji zastupnik da je to predložio. Zbog ove situacije, cijeneći ovu sitaciju, a upravo na sjednici Komisije za financije i budžet sam čuo obrazloženje, kao cijeneći ovu cijelu situaciju, pa mi to ne možemo prihvatiti, pa upravo zbog toga što cijenite tu situaciju mora se nešto učiniti, mora se djelovati. Kolegice i kolege, ja bih vas molio da ovu, podržite ovu simboliku, ovaj amandman toliko jednostavan, toliko prihvatljiv za sve, da ga usvojimo, da pošaljemo ipak tu na kraju poruku, da nakon svih ovih rasprava imamo razumijevanja i za migrantsku situaciju i da pošaljemo poruku svim građanima u BiH da će ova država intervenirati kada osjeti da treba i da će znati, moći, nositi se sa svim izazovima, a pogotovo izazov koji nosi migrantska kriza. Hvala.