Zahvaljujem predsjedavajući. Nakon ovog obrazloženja uvaženog ministra i ja želim da se svojim komentarom, skromnim komentarom pridružim raspravi o Prijedlogu budžeta institucija BiH za 2020. godinu. Kao što smo čuli od ministra, situacija koja je prouzrokovana krizom COVID-19 je neizvjesna, pa kako ministar kaže, i nepredvidiva, te je bilo vrlo složeno doći do jednog prijedloga budžeta koji bi bio odmjeren i primjeren toj novonastaloj situaciji. Međutim, ipak u ovom Prijedlogu budžeta u obrazloženju i sažetku obrazloženja predvidjela se je situacija i ovaj Budžet predviđa pad bruto domaćeg proizvoda za 3%. Naravno, da kada čitamo obrazloženje Budžeta i na početku kada sagledamo pogoršanje makroekonomskih pokazatelja da ćemo se složiti da se nakon očekivanog pada prihoda od PDV-a može govoriti o tome da ovaj Budžet treba i mora imati restriktivan karakter, to je logično, to se očekuje, ali ipak unatoč smanjenju pojedinih stavki, kada vidimo da se nastavlja kontinuitet novog zapošljavanja, onda uočavamo da to baš i nije tako. Poređenja radi, ukupni prihodi od PDV-a u 2020. godini očekuju se u iznosu od, to je projekcija, od 3.849.600.000,00. Izvršenje prihoda od PDV-a u 2019. godini je bilo 4.022.400.000,00. Kada prihod od PDV-a usporedimo s prethodnim godinama, pa npr. s godinom 2013. prije pet godina, kada je izvršenja prihoda od PDV-a bilo 3.102.900.000,00 onda ova najava nepredviđene situacije i vrlo neizvjesnog ishoda izvršenja Budžeta ne mora biti tako crna i tako nepredvidiva. Već sam rekao da se predviđa pad bruto domaćeg proizvoda za 3%, to je projekcija, to znači da u ovoj godini neće biti rasta, znači vraćamo se na nivo bruto domaćeg proizvoda od prošle godine, umanjenje za nešto preko milion konvertibilnih maraka. Ono što smatram da je neoubičajeno s obzirom na sažetak obrazloženja i najavljene restrikcije je novo zapošljavanje, pa je za ovu godinu nastavljen kontinuitet povećanja zaposlenosti u javnom sektoru na način da se planira najmanje 57 novozaposlenih osoba i to gdje će se oni zaposliti. Zaposliće se u Službi za zajedničke poslove 30 osoba, Agenciji za forenzička ispitivanja i vještačenja 2 osobe, Uredu koordinatora za reformu javne uprave jedna osoba, Centar za informisanje tri osobe, Parlamentarna skupština BiH dvije osobe itd. znači 57 osoba. Šta to znači? U brojkama to znači da ćemo npr. samo za nova zapošljavanja u Zajedničkoj službi u Parlamentarnoj skupštini, Predsjedništvu i Upravi za indirektno oporezivanje izdvojiti 1.524.000,00 KM. Ima li išta važnije u ovoj državi od novog zapošljavanja? Očigledno nema. Pa ja postavljam pitanje – Šta je sa migrantskom krizom? Ima li migrantske krize u BiH? Gdje su sredstva za migransku krizu? Gdje se ona proicira? Zašto nismo sagledali tu cjelokupnu situaciju pa uvrstili minimalna, neophodna sredstva za saniranje šteta i od migrantske krize? Naravno, da ja pozdravljam prepoznavanje ekonomskih šteta u privredi i devastaciji privrede zbog krize COVID-19, to je vrlo pohvalno i ti napori su jako pohvalni i ta 42 miliona nisu nešto, ali je dobra poruka i treba ih usmjeriti u pravom smjeru. Naravno, imam primjedbu na to što nema jasne projekcije i nema osnove kako će se ta sredstva utrošiti. Vijeće ministara će to posebnom odlukom urediti, ali mi je drago i pozdravljam da je, da je to prepoznato i da takva poruka ide sa državnog nivoa. Ali zašto takva poruka ne i de i za migrantsku krizu, jer znamo da u Unsko-sanskom kantonu su građani već više od tri godina suočeni sa vrlo teškim posljedicama migrantske krize i da budžet Unsko-sanskog kantona to ne može podnijeti. Prije svega, mi ne možemo isfinancirati potrebe i troškove za rad pravosudnih organa u Unsko- sanskom kantonu i o tome smo obavijestili Vijeće ministara i žao mi je i tužan sam što to Vijeće ministara nije prepoznalo. Pišemo skoro godinu dana o tom problemu i ne čuje se, odnosno ne čuje se to suosjećanje od strane Vijeća ministara, pa i Predsjedništva BiH prema tom problemu. Zašto se nije moglo udovoljiti zahtjevu koji ne iznosi ni pola miliona konvertibilnih maraka, a značio bi održavanje pravnog poretka u Unsko-sanskom kantonu? Mi smo u situaciji sada da ne možemo isfinancirati sve postupke koje vode pravosudni organi u krivičnim postupcima protiv migranata ili u krivičnim postupcima koje su počinili migranti. Takvih postupaka je sve veći broj i krajem 2019. godine konkretnim aktom Ministarstvo pravusuđa i uprave Unsko- sanskog kantona obratilo se Ministarstvu sigurnosti, detaljno obrazložili zahtjev da se moraju pronaći sredstva, da se financira ishrana i boravak migranata zatvorenika u kazneno-popravnim zavodima. Migracije i azil su u direktnoj nadležnosti države BiH, prema tome država BiH mora subvencionirati sve postupke koji su nastali zbog migrantske krize i migrantske situacije, u ovom slučaju to nije prepoznato i vrlo sam razočaran zbog toga i nisam stigao u ovom kratkom vremenu da lobiram klubove zastupnika, da podrže moj amandman, kojim predlažem da se smanji tekuća rezerva za 450.000,00 KM i da se otvori nova stavka, nova stavka kod direktnih transfera sa Jedinstvenog računa trezora i ta bi stavka glasila – transfer drugim nivoima vlasti, Ministarstvu pravosuđa i uprave Unsko-sanskog kantona za subvencioniranje troškova smještaja i ishrate zatvorenika u kazneno-popravnim zavodima i drugih troškova koji nastaju zbog procesuiranja krivičnih djela počinjenih od strane migranata ili su migranti oštećena strana. Za ove namjene je potrebno u ovoj godini 450.000,00 KM da bi se sanirale sve prethodne posljedice migrantske krize. Zbog toga ja molim i Vijeće ministara, Komisiju za Financije i budžet i sve klubove u ovom uvaženom Domu da sagledaju ovu situaciju, da podrže ovaj amandman i da ispravimo ovu, ovaj nedostatak ovog Budžeta. Zahvaljujem.