Dame i gospodo više puta sam u posljednjih nekoliko godina ovdje u državnom parlamentu pokretao pitanje koje se odnosi na pravednu borbu nane Fate Orlović iz Konjević polja za povratak njene privatne imovine. To je žena koja je izgubila supruga i još 20 bliskih srodnika u genocidu nad Bošnjacima i žena koja više od dvije decenije vodi pravednu borbu za povratak svoje privatne imovine. Nana Fata Orlović je istinska heroina i BiH i Evrope, žena koja je cijelom svijetu pokazala kako se brani moral, čast i imetak. S druge strane, moram to reći, organi bh. entiteta RS su pokazali na ovom primjeru još jednom da nemaju ni morala, ni časti, jer da imaju ne bi radili to što rade. Čak je i Evropski sud za ljudska prava utvrdio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 1 koji se odnosi na privatnu imovinu, uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama i kojoj jasno se traži da se nelegalna crkva ukloni iz avlije nane Fate Orlović. Nažalost, ta nepravda i dalje traje, sramotna je činjenica zaista za vlasti u bh. entitetu RS, da i dalje ne vraćaju privatnu imovinu nane Fate Orlović, a još sramotnija da su nedužnu ženu nekoliko puta privodili, čak i na optuženičku klupu Opštinskog suda u Srebrenici. Javno ovdje u državnom parlamentu treba ponoviti pred cjelokupnom javnošću, da je u pitanju kršenje elementarnih ljudskih prava, pitanje je kršenje Ustava BiH, Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica, izbjeglica iz 1999. godine, Odluke ministarstva, nadležnog, državnog, iz 2001. godine, Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama i evo i eropske presude, odnosno presude Evropskog suda za ljudska prava. To treba javno reći, to mora znati i bosanskohercegovačka i evropska i svjetska javnost. Zašto nana Fata Orlović ne može da ostvari svoje pravo na privatnu imovinu? Između ostalog razlozi su zato što evidentno postoji odsustvo elementarne ljudskosti, jer da ima ljudskosti to se ne bi radilo, odsustvo bilo kakvog saosjećanja, odsustvo morala i na kraju odsustvo bilo kakve želje za poštivanjem ljudskih prava. Zato sam pitao Vijeće ministara – šta ste gospodo vi uradili da se prekine ovo bezobzirno kršenje ljudskih prava? S obzirom da vidim da mi je predviđeno vrijeme za postavljanje pitanja isteklo, tu ću se zaustaviti i sada čekam odgovor.