Uvaženi predsjedavajući, gospođo dopredsjedavajuća, kolegice i kolege sve vas pozdravljam. Na samom početku želim pozdraviti dvije prethodne diskusije i predložene zaključke, kako ovu kolegice Đapo vezanu za učešće Ruske Federacije u Vijeću za implementaciju mira, sa svim ovim argumentima koje je kazala, kojoj više tu nije mjesto, tako i ovo o čemu su, o čemu je govorio uvaženi kolega Kojović, kada je u pitanju nova podjela karata u kojoj kandidatski status BiH u EU je izvjesniji nego što je to bio ranije. Dakle, mi danas ne zauzimamo stav spram ruske agresije u Ukrajini, on je davno zauzet i članovi diplomatsko- konzularne mreže su u odnosu na te ranije zauzete stavove učestvovali u radu određenih međunarodnih tijela i BiH pozicionirali već sada na pravu stranu istorije, na tome im čestitam i zahvaljujem, iako su samo radili svoj posao za koji su plaćeni. Ono o čemu mi danas govorimo je na koji način pomoći državi Ukrajini i ukrajinskom narodu, dakle, mala smo, nedovoljno jaka država, ali i najmanja pomoć i najmanji gest dobre volje će ostati zabilježen. Na kraju krajeva mi imamo i moralnu obavezu u ovakvim situacijama biti pri ruci onima kojima je pomoć potrebna, u najmanju ruku nemamo pravo šutiti, gledati i eventualno komentarisati. Ovdje imam spisak potreba koji je zvanični dokument države Ukrajine, koji je odaslan širom svijeta, ovdje imam i prevod, mada nisu nam jezici toliko različiti da ne razumijemo, potrebe Ukrajine koja je ogromna država su velike, u tonama su iskazane potrebe za odjećom, obućom, uniformama, donjim vešom, dekama, posteljinama, posuđem, namještajem, građevinskim materijalom, sredstvima za prvu pomoć, jednokratnim posuđem, higjenskim sredstvima, fenjerima, baterijama, generatorima, bolničkim krevetima, paketima prve pomoći, transportnim vozilima, sredstvima komunikacije, svijećama, rasklopljivim ležajevima itd. itd. Ja znam da naš kapacitet nije takav da možemo u značajnoj mjeri udovoljiti ovim prohtjevima, dakle, zahtjevima, ali mislim da se moramo, pa maka i na simboličan način, makar u okviru naših mogućnosti angažovati i uputiti pomoć u Ukrajinu. Druga stvar, postoje pravila za boravak ukrajinskih građana u BiH, ona su takva da je bezvizni režim ograničen, ako sam dobro razumio, na 30 dana u ovakvim okolnostima to nije dovoljno – da li postoji interes građana iz različitih dijelova Ukrajine da dođu u BiH? Postoji, dakle, već su registrovani takvi slučajevi, mi to moramo olakšati. Ima jedan primjer koji će vam možda osvijetliti tu čitavu situaciju, koji kaže da francuska multinacionalna kompanija Lactalis, koja funkcioniše i u BiH, ovih dana komunicira sa institucijama BiH na temu kako da, ukoliko bude postojao, a postoji interes uposlenika ove firme iz Ukrajine, kako da ih primi u BiH, olakša njihov boravak, pa čak ih i uposli u njihovoj kompaniji i finansira njihov boravak u BiH. Ali treba pomoć institucija, ne trebaju ovi ljudi da šalju na desetine mejlove i da budu upućivani sa jednog na drugo ministarstvo, uz izuzetak Ministarstva vanjskih poslova koje je na određen način na ovo reagovalo. Dakle, mnogo je načina da institucije BiH pomognu državi i građanima Ukrajine i smatram da je pozitivan rezultat ove sjednice ako te procese ubrzamo. I na kraju par riječi o onima koji danas nisu ovdje u sali. Dakle, jedan od razloga što oni nisu danas u sali je to što oni ne znaju šta misle danas. Dakle, to su ljudi koji ne znaju šta je njihov stav, to su ljudi koji su zbunjeni glasanjem Srbije u UN-u, koja je osudila rusku agresiju na Ukrajinu. To su ljudi koji se plaše reći ono što misle i onda su shvatili da im je najbolje da ne dođu nikako, jer je moguće da im stav promijeni u toku same sjednice. Tužno je što u BiH ima ljudi i političkih projekata koji sebe svrstavaju u ogromnu svjetsku manjinu koja se ustručava reći da je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu ili čak podržava jednu takvu strašnu stvar. Strah upravlja onima koji danas nisu tu, među njima ima ljudi za koje ja garantujem da su dobri ljudi, da ne misle nikom loše, ali nažalost njihov strah je veći od njihove dobrote. Njih pozivam da pobijede svoj strah, da se otrgnu i pobijede zlo koje ih toliko plaši, a nas sve zajedno pozivam da se takmičimo u dobroti prema narodu Ukrajine, ali i prema svima onima koji žive u BiH, prema bosanskohercegovačkom narodu, jer ne treba zatvarati oči pred već sada vidljivom refleksijom dešavanja u Ukrajini na ljude u BiH, koji su ovo preživjeli i koji žive u strahu i traumi da li će se to ponovo ovdje ponoviti. Trebamo biti uz te ljude, shvatiti ih, shvatiti njihove strahove, njihove egzistencijalne probleme, o kojima ćemo govoriti na narednoj sjednici, 09. marta, kad budemo govorili o ukidanju akciza. Pa jeste li vi vidjeli sinoć šta je jedna vijest proizvela, redove onolike na pumpama, pa je li mislite da to ljudima nije bila asocijacija na '92. godinu kad su isto tako redovi na pumpama bili pred sam početak rata, a mi možemo pomoći i narodu Ukrajine, i narodu BiH mnogo više i ja nas pozivam sve zajedno da to radimo. Hvala vam.