Dame i gospodo dobar dan, hvala vam na prilici da vam se danas obratim, želim pozdraviti i građane Bosne i Hercegovine. Siguran sam da primjetite da sam malo vježbao vaš jezik, ali moram još puno raditi, hvala najljepša gospodine predsjedavajući i zamjeniče, drage kolege u Parlamentu. U demokratiji parlament je pravo mjesto da se bez podjela iskaže poštovanje svim ljudima, tako da se ovdje nekako osjećam kao kod kuće u tri konteksta. Prvi je da sam koliko u utorak i sam predao svoj mandat izabranoga zastupnika u njemačkom parlamentu, preko 31 godinu je trajao tako da imam dosta iskustva, vidim da ste ustvari moderniji od njemačkoga parlamenta, mi nemamo takve ekrane, gdje se vidi da li je kvorum pun ili ne, a vjerovatno imamo i neke drugačije tradicije, jedna je međutim ista parlament dolazi od latinske riječi parlalare – govoriti, govoriti i saslušati i razmijeniti mišljenja i kada su različita, jer ne želimo da imamo ogroman skup ljudi u kojima hiljadu ljudi sjedi, a svi samo aplaudiraju u istom momentu. Mi smo oni koji dijele dobro iskustvo demokratije, nekada je to teško nije baš ohrabrujuće, vi ste vjerovatno i sami prošli koroz teška vremena, ja sam bio i u vlasti i u opoziciji i znam kako je to. A drugi razlog što se osjećam kod kuće ovdje je zato što sam ovdje dobio zaista srdačnu dobrodošlicu i ovdje i u regiji i reći ću da se to ne odnosi samo na Federaciju, ja zahvaljujem srdačno i onima koji su mi dali dobre ideje, dobre savjete, dobre želje i u Republici Srpskoj. Treći razlog zašto se osjećam kod kuće je zato što je vaša zemlja zemlja koja zaslužuje da opstane i da živi, ona jeste nešto složenija, ali je i nešto življa zbog istorije i tradicije ove zemlje koja se ne može porediti sa drugima. Imate gotovo hiljadugodišnju istoriju, u tih hiljadu godina bilo je boljih i lošijih vremena, tako da ste vi tu, i siguran sam da se slažete, da doprinesete boljim vremenima u budućnosti, ne govorim samo o onome što se dešavalo prije 25–30 godina, nego da se pobrinemo da nije riječ samo o primirju, nego da se radi na društvu i na političkoj klimi. Moja je namjera bila da vam se obratim nakon svojih prvih sto dana kao visoki predstavnik, skoro da smo došli do tog trenutka, iskreno sam se nadao da će to biti pod pozitivnijim okolnostima, ali u međuvremenu je došlo do okolnosti koje su svima poznate. Nažalost, nisu svi zastupnici ovdje, ali nadam se da će i oni prisustvovati, kao i to da koriste, da će koristiti ovu priliku u budućnosti za razmjenu mišljenja. Preuzeo sam ovu ulogu da nadgledam i osiguram implementaciju civilnih aspekata Općeg okvirnog sporazuma za mir, zašta sam zamoljen. Tražili su to od mene jer sam imao priliku da nekoliko puta imam odgovornosti koje podrazumijevaju i kontakte sa vašom zemljom, ne samo njom, pet, osam godina sam bio i ministar odbrane svoje zemlje tako da sam dolazio u vašu zemlju i u Butmir, između ostalog, u kamp u smislu saradnje i izgradnje države. Neću reći da je to na meni, nisam ja tu puno doprinijeo, ali smo se trudili da doprinesemo i kada sam bio ministar za druge oblasti. Sjećam se dobro kada smo imali situaciju kada je Bosna i Hercegovina bila u opasnosti da jedna druga pandemija pređe u nju, riječ je o životinjskoj pandemiji kada se morala ubijati stoka, tako da smo zajedno sa Evropskom unijom radili na suzbijanju te pandemije. Sada sam preuzeo jednu drugu ulogu, ali jedan drugi angažman, primio sam dosta čestitki ne samo iz ove zemlje i neki su mi rekli znate li da preuzimate jednu od najkompliciranijih pozicija u ovoj regiji, ali ja moram reći da su to bile mudre riječi. Međutim, mislim da moramo raditi kako bismo išli dalje, koristeći sve instrumente, ali ono što je važno je da gradeći Evropu svih nas ne možemo tek stajati po strani i čekati i ne raditi ništa, jer svijet ide dalje. Ako, možda ste upoznati s tim da u Glazgovu ovih dana počinje klimatska konferencija COP26 koja se tiče klimatskih razvoja i to je nešto što određuje budućnost i ove zemlje da bi ovaj svijet ostao održiv i pozitivan, pa i za građane ove zemlje. Kada sam stigao 1. avgusta ljudi su me srdačno dočekali, mnogi od njih, na čemu sam zahvalan, kritičare pozivam na dijelog. Bolje je da odgovorni ljudi razgovaraju, raspravljaju i odlučuju umjesto da jedni o drugima daju komentare u medijima. Uzgred, sjećam se dobro prijatelja Žan-Kloda Junkera predsjednika Evropske komisije, on je jednom bio kritikovan zato što su sastanci Vjeća Evropske unije bili tako dugi i sam sam imao to iskustvo, nekad sjedite po cijelu noć, noći razgovarate o ribolovu i onda su ljudi govorili zar je to zaista vrijedno sjediti i pričati. Žan-Klod Junker mi je rekao, znate ja dolazim često iz tih dugih sjednica, nemam tu sposobnost Helmuta Kola koji je znao sjediti i čekati beskrajno, niko ne bi mogao otići sve dok je on tu i onda on je rekao došao sam ocu, u Luksemburgu, pričao sam s njim i žalio se – ah Evropska unija i ti sastanci, to me tako nervira. Nisam ja to rekao Žan-Klod Junker je rekao. A njegov otac mu je rekao – znaš šta, ja sam bio, živio u jednom vremenu kada smo pucali jedni na druge, tako samo sjedi i razgovarajte međusobno. I to je ta poruka njihova za našu generaciju. Tako da mi je drago što sam i sada na jednom mjestu gdje se razgovara i traže rješenja. Ja u to vrijeme nisam, u avgustu, mogao očekivati da će se BiH uskoro suočiti s jednim od najvećih osporovanja svoga suvereniteta još od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma '95. u tom periodu sreo sam brojne od vas i od lidera vaših političkih stranaka i hvala za sve konstruktivne informativne razgovore. Čuo sam vaše ocjene situacije, od nekih i prijedloge kako dalje, također sam se sastajao i sa političkim liderima u susjednim zemljama zato što su dobrosusjedski odnosi ključni, posebno u ovoj regiji i zato što ti lideri mogu da utiču na konstruktivan dijalog. Putovao sam i u nekoliko ključnih prijestonica, neću ih sada sve nabrajati, ali oni u Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira su jako aktivni, bio sam u Parizu, Briselu, Hagu, Ankari, Vašingtonu, Londonu, Berlinu, Rimu, a pripremio sam se i da idem u Moskvu. Koristio sam te sastanke kako bih visoke zvaničnike, odgovorne za Zapadni Balkan, informirao o situaciji u BiH i uvjeravam vas da oni pomno prate to pitanje, ali svi moramo raditi na tome da oni, ova zemlja i dalje ostane na njihovom radaru. Da, međunarodna zajednica ima dosta drugih briga diljem svijeta, međutim naš zajednički interes je da doprinesemo mirnom razvoju događaja na Zapadnom Balkanu, a posebno u BiH, na sastanku u Sloveniji Evropske unije je to jasno rečeno. Ja sledeće sedmice idem u Njujork da se obratim Vijeću sigurnosti UN-a u kontekstu izvještaja koji sam nedavno podnio generalnom sekretaru, koji predstavlja činjeničnu i iskrenu procjenu trenutnoga stanja stvari. U ovakvim vremenima dobro razumijem da mnogi građani BiH imaju sumnji vezanih za vlastitu budućnost i budućnost zemlje, izabrani i odgovorni ljudi na državnom, entitetskom, kantonalnom nivou moraju raditi kako bi sve uvjerili u mirnu i zajedničku budućnost u državi koja poštuje prava svih. Međunarodna zajednica koja je posredovala u postizanju Mirovnog sporazuma i visoki predstavnik, koji je imenovan na, da nadlega njegovo provođenje, to veoma ozbiljno shvataju. Međutim, ne može se to desiti bez vas, bez onih koji imaju demokratsku odgovornost za ovu zemlju. Tako da ja svoju poziciju, naravno, vidim sa svim onim nadležnostima o kojima se dogovorila međunarodna zajednica, ali naravno uz nastojanje da se što više toga postigne na strani, van očiju javnosti. I uvjeravam vas da je međunarodna zajenica angažovana i da razmatra sve rapoložive opcije, no iako i dalje imam ovlasti u skladu sa svojim mandatom ne bih špekulirao o mogućim intervencijama. Kako smo došli do ove situacije? Nažalost, u Parlamentu nije bilo mnogo konstruktivnog dijaloga tokom ovog mandata, broj usvojenih zakona, i vi to također znate, bio je minimalan. Nisam onaj koji kaže da je najbolji parlament onaj koji usvaja najveći broj zakona, ali ključna pitanja o kojima mora postojati dogovor ona su neophodna, na njih se moramo fokusirati i u tom smislu rezultati moraju biti bolji. Isto bih rekao i za Vijeće ministara, uz dužno poštovanje onima koji su u tom sastavu, jer to je neki dio jednog negativnog trenda koji traje još od 2010. godine, a sada smo u situaciji da su neki izabrani predstavnici potpuno otišli ili izabrali da selektivno učestvuju i tako paraliziraju Parlament, to nije u skladu sa zakletvom koju je položio svaki izabrani predstavnik i moglo bi ugroziti povjerenje birača. Uzgred, i nije to komentar visokoga predstavnika, nego, rekao bih, jednog iskusnog parlamentarca i člana vlade, svi oni koji pokušavaju da govore neke priče, da se ne fokusiraju na stvarne izazove u krajnjoj liniji neće dobiti podršku. Vi znate bolje od mene koji su to izazovi u ovoj zemlji, riječ je o mladim generacijama, riječ je o ekonimiji i ako se složite, ja prečesto slušam o diskusijama o tome je li bolji ovaj ili onaj način, ovo ili ono rješenje, umjesto da govorimo o konkretnim stvarima kako se više približiti Evropskoj uniji i poboljšati život svojih građana. Iskoristio bih priliku da pomenem i to da je danas 28. oktobar i da državni budžet za 2021. još uvijek nije usvoje, a privremeno finansiranje je na snazi samo do decembra. Da, može se reći da u Dejtonu postoji odredba o privremenom finansiranju koji nije limitiran na tri mjeseca, međutim činjenica da budžet nije usvojen, još prije jula, govori zaista da moramo raditi na tome, riječ je o pouzdanom finansiranju državnih institucija. Ja sam se iznenadio kada sam saznao da entiteti, vjerovatno i kantoni i država dobivaju neke iznose koji su fiksni, da ne moraju ispuniti neke zadaće za to, to je veliko iznenađenje. Ja dolazim iz zemlje koja ima 16 pokrajina, znam kako je komplicirano, kako je teško postići dogovor, ali mislim da postoji potreba da otvoreno razgovaramo o tome kako doći do pravedne raspodjele. Recimo odbrana, to je zadatak države, to se mora finansirati na državnom nivou i zaista bih apelovao na sve, a vi znate o čemu, na šta mislim, apelovao i rekao da to nije pravi način i da se to neće desiti. Mislim da je bolje da novac prati zadatke, a ne da zadaci prate novac i taj trend direktno dovodi u pitanje sposobnost države da ispunjava svoje ustavne i zakonske obaveze da efikasno i učinkovito ispunjava sve svoje obaveze. Dame i gospoda, zastupnici koji danas nisu prisutni ovdje u julu su odlučili napustiti državne institucije prigovarajući odluci mog prethodnika o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH kojim se sankcionira negiranje genocida i ratnih zločina i veličanje osuđenih ratnih zločinaca, ono što ja apsolutno ne razumijem je da neko blokira parlament koji je pravo mjesto za razgovore – kakav je to stav? Bilo je nekih dezinformacija u vezi s ovim amandmanima, oni su u skladu sa Okvirnom odlukom EU iz novembra 2008. o suzbijanju određenih oblika i izraza rasizma i ksenofobije putem krivičnih odredbi. Moram jasno reći da se to ne odnosi samo na jedan genocid ili ratni zločin ili što je najvažnije samo na jedan narod, ti amandmani služe žrtvama, članovima porodica žrtava bez predrasuda, a vi bolje od mene poznajete istoriju ove regije. Ja sam Nijemac, ja znam o čemu je riječ i mislim da je neophodno da žrtve, oni koji su stradali imaju vrijedno sjećanje. Štaviše, oni odražavaju zakone koje je usvojila svaka država Zapadnog Balkana. Ono što sam ja primjetio nije sami taj zakon i razgovori o tome kako se odnositi prema tom pitanju, jer ja ću zaista doprinjeti sa svoje strane da se klasificira taj zakon i da se vrati ... odgovorni političari bili oni Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili Francuzi, Poljaci imaju neizostavan zadatak da se okrenu ka svijetloj, mirnoj budućnosti, to je teško i vjerujta ja kao Nijemac to jako dobro znam, ali molim vas nemojte razmišljati o prošlosti, a da to ne podrazumijeva i rješenja da ova zemlja budu uspješna u budućnosti. Imam neke informacije o ovom zakonu, klasifikacije koje bi mogle pomoći možda kako bi se svi okrenuli budućnosti i pozivam i mlade da doprinesu ovoj neophodnoj diskusiji, ne samo među političarima, nego generalno u društvu, jer ono što zaista nedostaje i gdje moramo ohrabriti i one u parlamentu sa različitim mišljenjima, ali i u društvu da otvoreno razgovaraju o prošlosti. To nije lako i ne treba skrivati ništa, ali treba se pripremiti da se donesu dobri zaključci za budućnost, to je ono što je najvažnije. Volio bih da dobijem još jednu priliku da radim i sa vama, i sa OSCE-om, i Vijećem Evrope, i drugima na tome šta tačno uraditi u ovoj zemlji. Zastupnici su napustili institucije BiH, uključujući ovaj Dom, ovo najvažnije tijelo za razmatranje zakona upravo u trenutku kada bi trebalo raspravljati, razgovarati i kreirati prijeko potrebnu reformsku regulativu koja bi bila od koristi svakom građaninu i povukla zemlju naprijed na putu ka EU. Odustajanje i odlazak, ugrožavanje budućnosti građana, koje ovo tijelo predstavlja, nije opcija. Ja sam se susreo sa nekim socijaldemokratama, ja se sjećam Helmuta Venera koji je bio prvi predsjedavajući njihovoga kluba u njemačkom parlamentu, on je imao jednu debatu i u parlamentu i izašao je iz parlamenta, rekao je – ko izađe ima obavezu i da se vrati. Znači, to je neizostavna zadaća u smislu Dejtona. Isto se odnosi i na pitanje državne imovine, Ustavni sud BiH donio je odluku da je država titular državne i vojne imovine i da Parlamentarna skupština ima isključivu nadležnost da uređuje raspodjelu te imovine usvajanjem zakona o državnoj imovini. Mi moramo tražiti rješenja koja će poštovati strukturu države, državni nivo, entitete, općine itd. Ja sam siguran da zajedno sa EU i međunarodnom zajednicom možemo naći dobra rješenja koja će biti održiva i koja će biti, koja će odgovoriti na promjene u klimi prvo u ovom Parlamentu. Sud je u ovoj prilici potvrdio uzastopnim presudama tako da nedavne odluke po tom pitanju ne bi trebale biti iznenađenje i napominjem da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće, kako je to jasno propisano Ustavom BiH, odnosno Aneksom IV Mirovnog sporazuma. I ponovo kažem, rješenje problema je tu, dođite u institucije, dođite u Skupštinu, vi znate zakon koji će to pitanje riješiti u skladu sa presudama suda i gotovo. Ja vam mogu reći samo jedan način kako to može da funkcioniše, reći samo da je to moja imovina, ja nisam našao nijednu osnovu da to potvrdi, tako da je to slučaj u BiH i vrlo mi je, jasna mi je cijela situacija, tako da se treba obratiti odgovornim organima, onima u Republici Srpskoj da se vrate da prate propise, da ispunjavaju propise i to je moj cilj kao dio programa 5+2 i rješavanje tog pitanja bi pomaklo BiH ne jedan nego dva stepena naprijed u pravcu okončanja međunarodne supervizije. Ja vas pozivam, dakle, kolege koji nisu danas ovdje da se počnete baviti tim pitanjima. Neprihvatljivo je da institucije budu taoci i da se pokušava poništiti svaka pozitivna reforma koja je postignuta u posljednjih 26 godina i postignuto je dosta toga. Takođe je važno zapamtiti da ljudi koji su sa druge strane stola, nije vaš neprijatelj, niti vaš suparnik, nego je vaš građanin, prema tome dajte nađite načina da radimo zajedno. Govoreći o reformama, da se podsjetimo samo na nekoliko reformi koje su provedene i koje većina ljudi uzima zdravo za gotovo ... i koje žele sada da ponište. Stajati u redu satima ispred viza je stvar prošlosti, to više ne morate da radite, od 2010. godine biometrijski pasoši sa modernim sigurnosnim karakteristikama svakom građaninu BiH omogućavaju da putuje u EU bez vize. Ko će otići i objasniti građanima, ne političarima, u Banjaluci da oni koji žele da putuju i koji žele imati novi pasoš vjerovatno će moći otići u jednu ili dvije zemlje i nigdje više. Dakle, ovo je uspjeh koji je postigao jedan od mojih prethodnika i ja sam vrlo striktan što se tiče toga, to je nešto na čemu se ne treba igrati politike, jer ljudi imaju pravo da idu, a ne oni koji jednostavno žele da odluče tako zato što imaju neku prednost. Prema tome, tu sam vrlo strog. Zahvaljujući Zakonu o lijekovima i medicinskim sredstvima iz 2008. godine, koji je ovaj Dom usvojio, osnovana je agencija na državnom nivou koja je osigurala dostupčnost, efikasnost i sigurnost modernih lijekova u cijeloj zemlji u skladu sa standardima EU, ja sam također se okoristio tom činjenicom i oni oko mene. Šta je ovo, kakva je to politika samo ukinuti, raspustiti jednu tavku instituciju, zbog čega, za, zbog zdravlja ljudi, zbog čega? Prema tome, nemojte pogrešno, nemojte podcjeniti situaciju, ja moram vidjeti odgovornost, ne samo svoju odgovornost, nego vi u vašoj zemlji, u vašoj državi, u državnim tijelima, u Parlamentu ste odlučili da vodite računa o zdravstvenom stanju građana i to je nešto o čemu zaista vodim vrlo, vrlo mnogo računa. Želim da se pokaže zrelost i do sada je došlo do nekih izvanrednih pomaka u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Da, šta želite sada, želite sigurne lijekove ili želite politiku? Ja bih rekao da 99% ljudi bi reklo da žele sigurne lijekove, tako dajte da to uradimo. Nije to bilo tako ni davno, ali sada 2021. godine teško se i sjetiti da su nekada u BiH još postojale tri vojske, takva je situacija bila u zemlji 11 godina nakon Dejtona sve dok reforma odbrane nije rezultirala zajedničkim Oružanim snagama BiH, to je zemlji omogućilo da bolje osigura sopstvenu bezbjednost i smanjilo međunarodno vojno prisustvo na nivou u kome je ono danas, povratka neće biti. Dodatne korisne rerforme uključuju uspostavu Uprave za indirektno oporezivanje, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Državne agencije za istrage i zaštitu i Državne granične službe, sve je to doprinijelo potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i pokazuje da je ovaj Parlament sposoban da donese pozitivne promjene, hvala vam. Jasno je da bi jednostrano poništavanje bilo koje od ovih ili mnogih drugih reformi značilo ozbiljno nazadovanje za BiH, ugrožavajući ne samo njen put u EU, već i njenu stabilnost i budući ekonomski rast, ko bi investirao u takvu zemlju. Šta možemo reći o ekonomskom razvoju? Dobra vijest je da, ja sam sreo mnoge ljude i u ovom regionu i širom BiH i niko nema interesa da asistira i da razvija dalje kriznu situaciju. Da, možemo reći da Dejton nije savršen, ja nisam ovdje, niti smo mi svi ovdje da stvorimo takav, takvo savršenstvo. Međutim, Aneks IV, amandmani na Ustav, za to je potrebno učestvovanje i nalaženje novih struktura. Međutim, transferi vlasti su doneseni u duhu Dejtona i na neki način je originalni Dejton, kako neki vole reći, na neki način i dorađen tako da su od njega imali koristi i ljudi i građani i drugi. Prvo bi htio podvući ovdje da se ova zemlja sastoji od entiteta i takva će ostati, jer je to dio teritorijalnog integriteta i suvereniteta kako je formirano u Dejtonskom sporazumu. Niko ko želi da razgovara o dezintegraciji države mislim da neće biti u mogućnosti da to ponovo realizira i jasno da niko nema interesa da vrati sat unazad, to nije ni u čijem interesu. Međunarodna zajednica neće samo nijemo sjediti po strani i gledati šta se dešava, svaki pokušaj da se uništi pomaci koji su načinjeni 26 godina, naravno, neće biti prihvaćeni. Kao visoki predstavnik ja vas pozivam da radite sa mnom i ja vas pozivam ne da ... ja nisam neko ko je došao da dominira, nego da bude ovdje i da radimo na smanjenju trenutnih tenzija i da otvorim vrata dijalogu. Građani zaslužuju mirnu i prosperitetun budućnost, ono što ne zaslužuju je strah, strah od rata, od nestabilnosti, od ekonomskih teškoća. Atmosfera straha i podjela samo će ubrzati egzodus mladih ljudi iz BiH koji već odlaze zbog korupcije i nepostojanja vladavine prava. Da, ja znam, ja sam imao priliku da se sretnem sa jednim od njih koji se vratio u BiH nakon što je u devedesetim godinama bio napolju, to je dobro i ja bih podstakao i druge, mi u Evropskoj uniji moramo raditi intenzivno da se to događa, posebno je moja zabrinutost da mladi ljudi, da mladi ljudi ostaju ovdje, jer BiH su potrebni sposobni ljudi. Ja sam vrlo impresioniran, dobijam pisma iz njemačkih kompanija i oni pišu – možete li, molim vas, poslati mi dvadesetak mladih ljudi koji će raditi u mojoj kompaniji u Kelnu. Ja kažem – dobro postoje pravila, postoje strukture, postoje ambasade koje se bave tim pitanjima. Međutim, to nije moj zadatak, moj zadatak je da doprinesem da ljudi mogu reći – ja želim ostati ovdje, jer moj životni standard je dobar, moja očekivanja od vladavine prava su ispunjena. Dakle, to je slučaj gdje sam došao ovdje i vidio sam neke stvari koje mi ulijevaju nadu, otvoreni su neki mostovi, obdaništa i druge stvari, tako da možemo reći našoj djeci budite tu, ostanite tu, putujte svijetom, skupljajte iskustva, međutim doprinosite radom ovoj zemlji. Vjerovatno će neko reći kakav vizionar, kakvu sliku on slika nama, međutim ja dolazim iz moje zemlje koja je također imala vrlo kompliciran period u svojoj historiji, '88. godine da mi je neko rekao da će moja zemlja biti ponovo ujedinjena i da će biti u potpunosti mirna zemlja, je ne bih vjerovao. Helmut Šmit njemački kancelar koji je govorio – ako imate vizije ne trebate ostati u politici bolje, ukoliko nemate viziju nemojte biti u politici nego budite doktor. Tako da mi imamo te vizije, imamo odgovornost za mlađe generacije i to nas se tiče sviju, nas i naše djece, naših unuka. Dakle, to je ono na čemu moramo raditi i ja mislim da uz vašu pomoć, uz pomoć EU, uz stabilnu valutu koja postoji i uz u suštini dobre ekonomske izglede postoji mogućnost da uspjemo. Da budem jasan, što se tiče dezintegracija i osporavanja kompetencija i suvereniteta i teritorijalnog integriteta jedne Bosne i Hercegovine to nisu prava pitanja, to mora prestati, previše je jednostavno, prevelik je ulog. Mi smo opedjeljeni za mir i stabilnost i ja ću, ja sam vrlo osjetljiv da takva retorika ne postane realnost. Ja sam lično spreman da se angažujem sa vama, sa bilo kim od vas, sa nekim iz vana, sa svakom političkom strankom da nađemo rješenje i ja ću i dalje nastaviti da se srećem sa vama, sa predstavnicima građanskog društva, obilaziću glavne gradove, obilaziću region, razgovaraću sa ljudima širom BiH i tražićemo jedinstveno da riješimo zadatak ispred nas. To podrazumijeva iskorjenjivanje korupcije, jačanje vladavine prava, ubrzavanje razvoja ekonomije, popravak socijalnih službi, implementacija ustavnih reformi, raznoraznih drugih mjera koje će povatiti povjerenje među ljudima, preporuke EU gdje, usput da kažem, u zadnjem izvještaju se kaže da niti jedan od 14 prioriteta nije bio u potpunosti ispunjen, tako da nas sve zajedno pozivam da radimo na tome i da radimo na svemu što je potrebno da ovu zemlju vodimo dalje i ne dozvolimo da krene unatrag onda ćemo doći bliže trenutku kada će Ured visokog predstavnika moći reći da je demokracija ojačana u BiH, ali da nije raj. Međutim, da možemo vidjeti izglede za dobru budućnost u kojoj neće biti potrebe za postojanjem visokog predstavnika i međunarodne asistencije, tako da ja radim na tim pitanjima, dakle, da ne ostanem ovdje cijeli život. Ja radim na tome, jer ta, ova zemlja zaslužuje to da radimo zajedno. Hvala vam najljepša i vidimo se ponovo.