Poštovani predsjedavajući, uvaženi članovi Kolegijuma, kolegice i kolege delegati i uvaženi članovi Savjeta ministara, poštovani gosti. Moje pitanje upućeno ministru za ljudska prava i izbjeglice u Savjetu ministara, gospodinu Sevlidu Hurtiću. Imajući na umu da vidim da nije tu, ja već sada molim da mi se odgovori na, pisanim putem na sledeće pitanje koje glasi – Da li ste kao ministar, odnosno Ministarstvo kojim rukovodite informisani da u ovom trenutku, dakle, u trećoj dekadi XXI vijeka nekoliko povratničkih sela koja se nalaze u Kantonu 1., dakle, u Federaciji BiH, a od kojih sela su najveća Trubar i Očijevo, u ovom trenutku nemaju električnu energiju, znači nemaju struju? Šta ste poduzeti, odnosno šta namjeravate preduzeti da se ovaj problem riješi? I ako dozvolite kratko obrazloženje: dakle, iz samog pitanja se može saznati da u ovom trenutku postoje ljudi 25 godina nakon svog povratka u svoja sela i 28 godina, skoro 28 nakon prestanka rata, koji nemaju ni struju, ni vodu, niti imaju ikakav čestit put, niti ikakvu infrastrukturu koja može da zadovolji nekakve preduslove nekog pristojnog života u XXI vijeku. Sve ovo moguće, itekako je moguće, i ja sam gotovo sigurna da je razlog toga što je to tako da su ti ljudi nepoželjni kao povratnici u svim svojim krajevima i naravno da se tu radi o povratnicima srpske nacionalnosti. Da stvar ova bude još više izvitoperena, da ne upotrijebim neku drugu riječ, ovi ljudi nisu čak mogli da ostvare ni statusna pitanja kao što je status povratnika. Imajući na umu da su se ta sela prije rata nalazila u Opštini Drvar, sad su pripali Opštini Bihać, nije se našlo vremena u ovih 25 godina da se usklade matične knjige i zemljišne knjige itd., tako da uprkos višedecenijskim apelima i molbama ovih ljudi, ni do danas ovaj problem nije rješen. Meni je potpuno jasno da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nema operativne mogućnosti, međutim proučavajući poslove organizacionih jedinica u okviru Ministarstva, jasno je da postoji mogućnost koordinacije rada sa resornim ministarstvima entiteta, kantona, opština, vladinih, nevladinih organizacija, čija se djetalnost odnosi na obnovu, razvoj projekta održivog povratka, ja se nadam da će u poslovima te koordinacije biti prostora da se riješi ovaj problem. Jasno je meni, također, da je sigurno bilo u proteklom periodu nekih prečih problema, nekih većih zahvata koji se tiču povratka ljudi itd., međutim, svi smo svjedoci da ovih dana visokorangirani zvaničnici Ministarstva za ljudska prava itekako imaju vremena da se bave i problematizuju pitanja po Republici Srpskoj, gdje ih ima, gdje ih nema, bave se radnjama u futuru, kondicionalu, potencijalu itd., pa s obzirom da vidim da imaju vremena za takve stvari, ja se iskreno nadam da će imati se vremena i načina i prostora da se obrati pažnja na stvarne ljudske probleme poput ovoga kojeg sam navela. Isto tako, svjedoci smo da može biti da neće imati para za putne troškove, i evo ovim putem da kažem da je, mi delegati iz Kluba srpskog naroda, ukoliko nekome zafali 12,00, 24,00 ili nekoliko KM, da smo spremni da namirimo to, ovaj, iz svojih, ovaj, svakodnevnih, je li, primanja, dakle, ako bude do 12,00 KM, mi smo spremni da to namirimo. Eto, hvala.